Ove godine odlučila sam otrčati trail od 42 km i 2200 visinske razlike. Najveći fizički izazov do sada. Ali ne vidim ovo samo kao fizički izazov već i onaj mentalni - jer me već sada testira na toliko nivoa.
Hoću li ja to moći?
Jesam li spremna toliko se posvetiti?
Mogu li ja biti toliko posvećena?
Najviše pitanja koja si postavljam vezana su uz ono što ne mogu znati kako će biti u trenutku utrke.
I ovdje učim kako se nositi s tom neizvjesnošću. No, isto tako, postoje neke stvari koje itekako mogu kontrolirati.
Vjera u sebe
Prvenstveno - moja vjera u mene samu.
Pitanje mogu li ja biti toliko dosljedna povlači i pitanje što sam sve spremna žrtvovati za pitanje svoje posvećenosti i kakve će to reperkusije ostaviti na moj život? Jesam li spremna žrtvovati odnose koji me neće podržavati na ovome putu? Jesam li spremna ostaviti neke navike iza sebe koje mi neće donijeti uspjeh u ostvarivanju ovoga?
Nijedno od tih pitanja možda ne odgovara na moju fizičku spremnost, ali mišljenje o meni samoj mijenja ono vjerujem li ja da je to moguće za mene.
Ono što ja vidim u podlozi svih pitanja, sumnji i nesigurnosti oko ovog cilja jest pitanje: ‘’Vjerujem li da ja to mogu? Ili vjerujem da je to rezervirano za tamo neke ljude?’’
Vjera da smo mi ti
Ja stvarno vjerujem da nije pitanje možemo li nešto ili ne možemo već vjerujemo li mi da smo MI TI koji to nešto možemo realizirati.
I tu se vraćamo na ono najbazičnije, ali nešto i najteže za vježbati, graditi, njegovati - sliku o sebi.
Ovo moje putovanje bit će jedno ludo putovanje. Mislim da izazova neće manjkati na tome putu. Da neće manjkati sumnji, pitanja ‘’zašto si to radim’’ i slično.
Ali znam da nisam nikad odlučnija da si pokažem i rastegnem se na novu razinu upornosti, dosljednosti i upoznavanja sebe.
Ovo je za mene više od neke pripreme za utrku ili ganjanja rezultata. Ovo je upoznavanje same sebe što znači biti više u dosljednosti, više u upornosti, ali i u tome da ostavljam kontrolu na stvarima koje uistinu mogu kontrolirati, a da sve drugo prepuštam životu.
Ovo je test i za moje odnose, za ono koliko ja samoj sebi mogu biti oslonac.
Ne dijelim s tobom ovo da bih ti rekla kako bi se i ti trebala odvažiti na neki fizički izazov. Dijelim ovo s tobom da ti prenesem kako je dovoljna jedna (neugodna) odluka da sebe proširimo i idemo ka nekim novim dimenzijama vlastitih mogućnosti.
Neće biti lagano, ali je jednostavno - AKCIJA.
I znam da, što god se dogodilo i kako se dogodilo, ništa više nije isto nakon te jedne odluke i pojavljivanja.
A ti? Gdje ti ideš ove godine, u sljedećem periodu?
p.s. na blogu i mailu pronaći ćeš više (regularnijih) tekstova, link se nalazi ovdje
p.p.s. jesi li više vizualni ili auditivni tip? Postoji želja o podcastu na ove teme stoga - let me know što te interesira;)
Add comment
Comments