Za razliku od svih prošlih godina, prosinac 2025. i siječanj ove godine posvetila sam više nego ikad razmišljanju o svojim akcijama, potezima, iskustvima, osjećajima unazad godinu dana, ali i unazad par godina. Listala sam albume, dnevnike, fotografije na laptopu, poruke, sve. I ono što je možda najviše dominiralo jesu MISLI. Nimalo čudno jer na dan imamo i preko 70 tisuća misli, no ono što sam ja shvatila iz svojih zapisa jest da sam u tim mislima PREDUGO ostajala.
Laserski sam uvećavala te misli koje su se stavile na papir i ostale tamo.
Bez sljedeće akcije. Bez drugačije akcije. Bez promjene.
Došlo je do uvida, ali nije došlo i do poteza nakon tog uvida.
I za ovu godinu, ovo vidim već sada, to će biti game changing. Ne da ću ignorirati misli, da neću imati uvide, da se neću zaplesti u prokrastinaciji, overthinkingu i slično već će dobiti pažnju koja im je potrebna, a onda ide akcija. Onda ide podsjećanje: ‘’Ali čekaj, misli nisu naredbe.’’
Kako izgleda primjena u praksi?
Dobila sam želju upisati jednu edukaciju koja nije još jedno nadogradnje mojeg teorijskog znanja već produbljivanje onog dubinskog znanja (o sebi).
I osjećala sam tu edukaciju i da je to baš ono što bi mi koristilo u ovome trenutku.
(Jer jedna od odluka jest i osigurati si podršku kroz ovu godinu.)
I umjesto da, kao prije da danima i tjednima razvlačim ovu odluku, ''razvlačila'' sam je 2 dana.
Koje su se sve misli javile?
- Imaš sada za platiti, no hoćeš li imati sljedeći mjesec?
- Jesi sigurna da je to-to?
- A što ako ovo ipak nije mentor za mene?
- itd.
No, nisam im dala da me preplave.
Uspjela sam stati i podsjetiti se da misli nisu naredbe.
I da sam uspjela do sada toliko toga i da ću vjerovati sebi iako u ovo što sam sad uložila mi se čini toliko ludo i toliko me uzbuđuje i izaziva da uistinu vjerujem sebi da ću s financijske strane ''ishendlati'', da je tu da me gura svaki dan i podsjeća zašto.
Za razliku od prethodnih odluka, ova nije bila potkrijepljena tablicama ili mislima ‘’zašto da i zašto ne’’, ‘’pa možda sad nije vrijeme’’, ‘’ma imat će nešto možda jeftinije’’... još jednom sam se upitala ‘’želim li ja to’’ i vidjela gdje osjećam (ukoliko osjećam).
I onda sam rekla: ‘’Okej. Ludo je za tvoju sadašnju perspektivu i okolnosti, ali nije ludo onoj drugoj Lani. To je njen standard. I sve manje ili da ne učinim ovo - umanjila bih se. I sad idem po to.’’
I možda ne znam kako i možda je apsolutno ludo, ali idem vidjeti što će se dogoditi kada bez izlike, bez isprike, bez laserskog fokusiranja na ‘’probleme’’, a ne mogućnosti, tko postajem i rastem.
I spoiler alert: ovo ne dolazi preko noći.
Osobni razvoj je naporan, izazovan i traje. Ne mislim uljepšavati isti.
Nema quick fixa. Zapravo, ima – izbjegavanje.
Ali oboje znamo da nismo zadovoljni istim.
Zato nam preostaje produbljivanje, ostajanje i kretanje. Jedini način dolaska do onog što i želimo.
A ti? Što danas odabireš kao svoj novi standard? I na koji način danas ideš po to?
Add comment
Comments