Ovaj tjedan odlučila sam sebi postaviti novi izazov.
Izazovno mi je održavati i otići na trening na boulder jer osjećam otpor i neugodu. Ponajprije je vezano uz ‘’ljude’’ i što će tko reći i vodim razne razgovore u svojoj glavi - od toga tko će sve biti tamo i slično. I dok ja na kognitivnoj razini vidim koliko je to iracionalno, mojem tijelu i glavi je nepoznat osjećaj osjećati se ‘’sigurno’’ u tome. Pa se opirem. Svaki put nađem razlog da ne odem na trening, da ga preskočim, da ‘’zakasnim’’, da smislim novi izgovor. I kao većina stvari koje su nam važne, a istovremeno nelagodne, dojade nam naši vlastiti izgovori. I ono što ja radim u trenutku jest da samu sebe onako ‘’upiknem’’ i izazovem.
Pa se izazivam da odem kad je nelagodno. Da budem u toj nelagodi. Neka me preplavi i da vidim i osjetim da mogu preživjeti. Nježno vodim sebe kroz to da si kažem da je u redu da osjećam to što osjećam, no da svejedno idem i da ćemo preživjeti.
A kad ‘’preživimo’’, onda će to biti još jedna lekcija, još jedan uspjeh, još jedan dokaz zašto ja vjerujem sebi i zašto ‘’idem po to’’.
Pa izazivam tebe danas, ovaj tjedan: učini ono što ti je nelagodno.
Probaj. Učini. Izazovi se. Onako provokativno. Kao igra - izazoveš se, provociraš se, ‘’iznerviraš’’ samu sebe da vidiš koliko možeš ‘’podnijeti’’. A kad uspiješ, onda znam da ćeš ići po još. Izazovno, zaigrano i s jednim dokazom više da možeš vjerovati sebi. ;)
Add comment
Comments