#146: Pogled unatrag

Published on 12 August 2025 at 08:32

Razmišljam što se sve promijenilo od kad sam odlučila odabrati baviti se onime što volim.

Počelo je s planinarenjem prije godinu i pol.

Kad kažem godinu i pol želim da znate da se meni to čini kao tako mali period za sva iskustva koja su stala u njega.

Osjećam se kao da je prošlo 10 godina između, a ne godina i pol.

A sve je krenulo za željom i odlukom.

Odlukom da ne mogu više biti samoj sebi jadna, da se ne mogu ''poklanjati'' tuđim željama i zahtjevima i da me to košta mojeg vlastitog zadovoljstva. Još se sjećam kako sam drhtavo uplaćivala onih 40 € za Opću planinarsku školu jer sam znala da su mi ti novci itekako važni (studentica), ali sam ih odlučila uložiti što je meni bio dodatni ‘’push’’ da izguram do kraja - no matter what.

Ja bih za sebe u to vrijeme rekla da sam povučena, da sam se bojala novih iskustva, danima prije bih razmišljala i kreirala scenarije s kime ću se i kako družiti, ako ne poznajem nikoga.

U jednom trenutku kad su mi dojadili ti moji scenariji u glavi koji nemaju uporište u stvarnosti, rekla sam si: ‘’Ajde ovaj vikend se samo prepusti. Pusti neka bude kako bude. Znaš biti i sama u konačnici - već toliko godina to ionako radiš, osamljuješ se.’’

 

Malo je reći što jedno dopuštenje radi. Mijenja.

Tebe, tvoje perspektive, tvoja iskustva.

Jednom takvom rečenicom, namjerom i mentalnim stavom dolazimo do toga da smo U REDU SA SVIME - što god se dogodilo. Da si vjerujemo da mi možemo i imamo kapacitete za izdržati bilo što jer, u konačnici, već toliko godina unazad živimo nešto što i ne volimo, što nije istinski naše. 

 

Taj vikend ispao je kao odličan vikend - jer sam ja bila sa stavom ‘’Bit će kako bude i mogu se nositi sa svime.’’ 

 

I nisam preko noći i za sljedeći susret bila u potpunosti mirna.

Malo mirnija, da. Ali trebala sam vježbati.

Trebala sam vježbati prepustiti se toj neizvjesnosti što god ona donijela.

Makar donijela novo poznanstvo ili lekciju da i samoj sebi mogu biti najbolje društvo.

Ja sam uzela lekcije koja sam smatrala da su mi važne - a to su one o mojim željama, prioritetima, mogućnostima i koracima za dalje. 

Počelo je odlukom, ali se nastavljalo nizom malih akcija, bodrenja i namjera koje sam postavljala samoj sebi.

Add comment

Comments

There are no comments yet.