‘’Ali tebi je jasno da ti nisi ‘’tipična’’ 22-godišnja cura? Koje od njih danas se penju na vrh od 3000 metara i planinare svaki vikend?’’
Da se razumijemo - svatko bira svoje hobije, interese i ono kako odlučuje iskorištavati svoje vrijeme i ovo nije tekst o tome što je ‘’poželjno’’, a što ‘’nepoželjno’’. NE vjerujem u to. Vjerujem u naše ISTINSKE ŽELJE i otkrivanje vlastitih KAPACITETA i MOGUĆNOSTI.
Moj PUT osobnog razvoja nikako nije šablona za nečiji tuđi put - niti obratno.
Nizom okolnosti, moj put je počeo onda kada se valjda trebao ‘’intenzivirati’’ što me je dovelo da danas mi netko izgovori rečenicu s početka. I to ne znači da bismo svi trebali penjati se na neke impozantne vrhove, raditi lude stvari da bi spadali u kalupe ‘’ne tipičnog’’ ili ‘’drugačijeg’’. Možemo, ako želimo ZADIVITI DRUGE, a ne sebe.
Meni je ovakva rečenica probudila ono što ja sebi ne priznajem i ne slavim dovoljno - svoje VELIKE i MALE uspjehe. Jer to za mene jesu uspjesi. Jer se bavim onime u čemu uživam, što puni moje baterije, prazni moje fizičke kapacitete, pomiče moje granice mogućnosti i spoznaje. Planinarenje i boravak u prirodi su aktivnosti koje sam JA izabrala zbog svoje vlastite želje i jer sam znala da je to nešto što me veseli, a ne jer je bilo popularno i jer su svi radili.
I zato je moja definicija uspjeha u planinarenju upoznavanje tih svojih granica mogućnosti i kapaciteta te proširivanje horizonata. Da, uspjeh je popeti se na vrh, no to nikada nije najzanimljiviji dio PUTA. Put je taj koji čini taj vrh još slađim, još mu dodaje ‘’začina’’ na sam uspješan dolazak do istog.
Ono što danas često izjavljujemo (ne kažem da ni ja ne pomislim i izjavim isto, ali vrlo ubrzo sam svjesna) jest da bismo i mi voljeli ‘’to nešto’’. A to nešto je što vidimo na instagramičnim slikama s prigodnom glazbom, dobrim osvjetljenjem itd.
Putovanja, rad na daljinu sa plaže, mjesec dana chillanja…često poželimo tako nešto kada to vidimo na društvenim mrežama. No, spoiler alert: takvo iskustvo dolazi IZ NAS samih, iz naše želje prema tome, a onda i riskiranja te odricanja.
Dat ću primjer planinarenja. Na fotografijama to sve izgleda super - smijemo se na vrhu, netko je ulovio upečatljive trenutke, lijepe krajolike. No, realnost je malo drukčija.
Postoje dijelovi puta gdje se jednostavno pitaš zašto nisi mogao ostati doma, zašto se baviš ovime, je li ti potrebno uistinu nešto toliko riskantno?
I, ako si poput mene ili onih koji uživaju u svako dijeliću putovanja planinama, onda je na sve to odgovor: Jer je meni važno. Jer meni vrijedi. Jer znam da nakon ovog vrha, nakon ovog ‘’pohoda’’, nakon ovog isksutva (kako god ono završilo) - ja više nisam ista osoba. Mijenjam se iznutra prema van. Širenjem (vidnog) horizonta ja širim i onaj unutarnji.
Kad vidim s nekog vrha neku drugu planinu, višu, ‘’strašniju’’, u sebi osjećam izazov i poziv. Poziv da se izazovem. Vidim da postoji još više od ovoga sada, kada sam istovremeno zahvalna na trenutnom uspjehu.
I zato društvene mreže i sve te instagramične fotke možemo koristiti i u svoju korist - da se upoznamo s svojim vlastitim željama.
Da kada vidim tu osobu koja putuje i pije kavu te radi iz kafića se zapitam - želim li ja to zaista? Što sve to podrazumijeva? Kada novac ni moje mentalne blokade ne bi bile problem, je li to ono što bih ja uistinu voljela raditi, onako kako bih voljela provoditi vrijeme?
Ako nije - ČESTITAM! Traži dalje, pitaj se dalje, pitaj se svaki dan ŠTO JA ŽELIM? Raspiši taj idealni dan, svaki dan. Slijedi svoj osjećaj. Kad pišeš o tome idealnom danu, životu - osjećaš li uzbuđenje ili si neutralna? Je li prisutan strah ili ravnodušnost?
Svi ti osjećaji govore ti o tome što ‘’titra’’ u tebi, a što je želja jer ‘’samo izgleda dobro’’.
I možeš biti i ‘’tipična’’ i ‘’ne tipična’’ n-godišnjakinja. Sve dok ostvaruješ i imaš SVOJE VLASTITE želje, sve dok slaviš SVOJE VLASTITE definicije uspjeha, sve dok UBIREŠ lekcije i GORIŠ za onime što te veseli - ti si na svojem vlastitom putovanju.
Uvaži ga. Veseli se. Pitaj se i preispituj se. Vrijedi. Uvijek. ;)
Add comment
Comments