#145: Od one koja se boji izložiti do...

Published on 28 July 2025 at 08:42

Izlaganje - što ta riječ predstavlja za tebe?

Reći ću ti što za mene znači i značila JE ta riječ. 🙂

 

Za mene je ona značila - greška, bivanje u centru pažnje, nametanje, krhkost i ranjivost.

Budila je u meni onaj osjećaj nelagode, kao da nešto radim krivo.

Znaš ono kad si istovremeno ponosan na to kako si obavio stvari, ali onda se zavuče onaj osjećaj i poruka - ‘’povuci se’’? E točno to.

Svakim svojim izlaganjem imala bih i suprotnost - krivnju.

Krivnju jer sam uspjela. Krivnju jer se radujem svojem uspjehu i jer ga želim i mogu proslaviti. Krivnju jer tko sam ja da se radujem svojem uspjesima dok netko ostvaruje više ili netko pati?

Vidiš li sve te poruke, riječi koje sam si izgovarala samo kako ne bi proslavila ono što sam uspjela? Samo kako si ne bih čestitala što sam imala HRABROSTI izložiti se, pokazati ono što znam, napisati i reći ono što mislim….

 

Taj isti tijek možeš pronaći i na mome profilu. Ako odeš par objava niže - vidjet ćeš objave sa tekstom, nigdje mene.

I daleko od toga da smatram da je važniji tekst nego da ja postavim fancy fotografije sebe….ali bojala sam se tko bi sve mogao vidjeti, zašto bih uopće sebe stavljala ako je već sadržaj ono što je bitno.

Sve dok nisam shvatila kakve ja profile volim pratiti - ono gdje vidim, znam osobu. Ono gdje osoba pokazuje dijelić sebe (imati na umu da ne vidimo gotovo 99% realnosti i svakodnevnice:)).

Izlaganje, kao što i shvaćaš, za mene je bilo strašno.

Sve dok nisam počela i isto raditi. I ne, to se nije dogodilo na društvenim mrežama niti održavanjem brojnih prezentacija, radionica. Dogodilo se unutarnjim radom. Dogodilo se promjenom uvjerenja o tome što meni znači izložiti se.

Počela sam sa da je izlaganje sigurno - jer dijelim ono što sam naučila s nekime koga to zanima. Govorila sam si i da u moru ‘’beskorisnog’’ sadržaja, zašto ja ne bih pružila koristan i zašto ne bih dala sve ono što sam skupljala do sada? 

 

Mali koraci - kao i uvijek. Rečenice, mali trenuci u danu kada sam se mogla izazvati da se izložim.

Sve do danas - kada iza mene stoji moj prvi, veći projekt gdje sam bila izložena (i više nego što mogu zamisliti) i gdje sam imala kapacitete da mi je takvo izlaganje došlo sasvim lako. Promatrala sam se, čestitala, veselila, bodrila sebe - i bila vraški ponosna na promjenu i strpljivost mene same.

Izložiti se i biti ugodna s time bilo mi je dovoljno važno da odlučim uložiti vrijeme i vlastite kapacitete u izgradnju osobe koja se izlaže. 

 

Danas se izazivam na drugačije vrste izlaganja. Širim svoje kapacitete. I nije jednostavno, ali je LAKŠE jer znam da je proces itekako vrijedan. Danas izložiti se znači: pokazati za što sam sve sposobna, što sve znam, znači pomicati granice vlastitih mogućnosti. 

 

I ona krivnja koju sam osjećala…bila su to uvjerenja (kojih svakako ima još za proraditi) da bih trebala biti tiha, dobra i mirna. Upoznavajući se, shvatila sam da to JA UOPĆE NISAM. I da je moj odabir kakva ću biti i želim biti. 

 

Rad na uvjerenjima i osobnom rastu i razvoju dug je proces. Neću te lagati. Ne lažem ni sebe. Prihvaćam ga takvog kakav jest. Dovoljno puta sam se uvjerila da je vrijedno da znam da i u trenucima kad se čini da uopće nema smisla ‘’taj rad na sebi’’, vjerujem da ovo gradi neku novu, jaču, snažniju, odvažniju, hrabriju, ranjiviju, iskreniju verziju mene. 

 

Kako ti danas biraš izložiti se - na najmanji mogući način? Je li to reći svoje mišljenje u društvu koje je drugačije od njihovog? Je li to postaviti granicu i reći da danas biraš sebe i vrijeme za sebe? Je li to podići ruku na onom zoom pozivu i postaviti pitanje? Izazovi se. Vidjet ćeš da možeš i da si osoba koja ima kapacitete za nositi se sa osjećajima koji će doći. ;)

 

Add comment

Comments

There are no comments yet.