Znaš ono kad čekaš da se ‘’osjetiš’’ spremnim za učiniti TU stvar, pa si daješ vremena, svaka prilika koja bi možda mogla biti TA prilika, kažeš si ‘’Još malo’’?

Znam da ga znaš. Znam ga i ja. 

I ako sam išta naučila i svim iskustvima do sada kada sam odgađala poduzimanje te jedne akcije jer sam htjela i osjećati se spremnom za poduzeti istu, nikad je nisam poduzela, nikad nije došao taj osjećaj spremnosti, nego sam samo odgađala i povećala svoju vlastitu frustraciju.

Ono što psihologija kaže, a i s čime se iz osobnog iskustva mogu složiti jest da ‘’osjećaj’’ spremnosti nije osjećaj već odluka.

Biti spreman ne znači osjetiti da jesi spreman jer, ako si i ti dosad čekao taj osjećaj, znaš da nikad ne možeš biti uistinu spreman. Pripremljen, s kapacitetima, da, ali spreman? Gotovo nikad. 

Uspon i spremnost

To je kao kada ideš na uspon na kojem prije nisi bio.

Što radiš?

Pa cilj ti je pripremiti se za taj uspon - prije same ture uopće.

Što to znači? Spremiti torbu, provjeriti imaš li sve osnovne stvari u slučaju izvanrednih okolnosti, razrađen plan. Oprema je na mjestu i imaš resurse koje znaš koristiti. 

Ono što ne znaš jest što će te naći na putu. 

Ne znaš gdje će ti resursi zatrebati i hoće li uopće. 

Pripremljen si, ali jesi li spreman u potpunosti? Pa i baš ne-  jer ne znaš za što sve si spreman.

Što je i u redu. Jer uvijek imamo taj faktor neizvjesnosti gdje mi više nemamo stvari pod kontrolom.

I to nas često zna mučiti - gubitak kontrole, no ipak, to je neka druga tema. 🙂

Ono što želim reći jest da se ne bi odvažio na uspon da nisi do sada gradio kapacitete, kondiciju, spremao opremu, detaljno pripremao turu, spremio i stavio pod kontrolu ono što JE pod TVOJOM kontrolom.

A ono što nije?

To ostaje kao neizvjesnost. Kao izazov. Ne čekaš da si spreman za turu, za sve što ti ona sprema jer možeš samo nagađati što bi se moglo dogoditi. No, ima li to smisla? 

Ne osjećam se spremnim, ali idem

Neizvjesnost je ono čega se plašimo pa kažemo da čekamo da se osjetimo spremnim.

A što kad bismo umjesto čekanja tog osjećaja donijeli odluku: ‘’Možda se ne osjećam spremnim i ne znam što me sve čeka, ali svejedno idem.’’ 

Jer konstantno upoznaješ sebe.

Jer konstantno biraš istraživati sebe. 

Jer konstantno se pripremaš, istražuješ, tražiš.

Kapacitete imaš, no za stvari koje su neizvjesne, one za koje još ne znaš, tek trebaš otkriti. 

Nikad nećemo biti spremni ni za što. Uvijek će postojati taj ‘’faktor nespremnosti’’.

Osjećaj spremnosti zapravo nije da smo odabrali spremnost, nego hrabrost i odvažnost. :)

Ne čekaj da budeš spreman/na, već odaberi biti spreman/na. ;)