Što ti znaš, savladao/la si, a netko bi tako volio to znati i imati?
Postavila sam si ovo pitanje u jutarnjem dnevniku. U svemu što mi se dogodilo proteklih tjedana, nekako sve uzimam zdravo za gotovo i sada mi treba jedna refleksija - da uopće vidim dokle sam stigla.
Vratila sam se u srednju školu i onaj osjećaj koji sam imala - da nije to-to.
Kada mi je bilo već dosta partyja, počela sam se povlačiti. Sve više sam tražila isprike i izgovore zašto baš ovaj vikend (opet) ne mogu ići van. Sjećam se trenutka kad sam napokon napisala ‘’Ne želim ići van, ne ide mi se.’’
Koliko je to za mene tada bio neugodan, nepoznat osjećaj! Zauzeti se za sebe, ha! A nakon toga - olakšanje. Ja NE MORAM ići van. Ja sam tako odlučila.
Srednja škola za mene je bila razdoblje gdje se intenzivno počelo javljati pitanje ‘’Što ja želim? Tko sam? Je li ovo ono što želim?’’
Gledajući u retrospektivi i s obzirom na akcije i reakcije koje sam imala, već tada sam (iako ne toliko svjesno kao što to vidim sada), progovarala i (još bitnije) pokazivala svoje vrijednosti koje su danas ono od čega krećem.
Počela sam razmišljati drugačije, o ‘’što ako’’, fokusirala sam se na ljude na Instagramu koji imaju i rade nešto drugačije, nešto što nije u skladu s tipičnim i tradicionalnim putevima koji su meni servirani.
Krajem 4. razreda i nakon odluke o fakultetu, jedva sam čekala taj bijeg. Za mene je to tada bilo bježanje od okoline i stvarnosti sa kojom se nisam znala nositi i koja mi nije odgovarala. Drugačije nisam znala, a fakultet i odlazak u drugi grad je bio put ka nečem drugačijem.
Dolaskom u novi grad - odlučila sam apsolutno krenuti od početka.
U nekoj od objava pričala sam o tim prvim mjesecima, no tu je počeo sasvim neki drugi život. Počela sam upoznavati sebe. A isto je značilo izlagati se.
I to je ono što mi je prvo palo na pamet kada sam si danas postavila pitanje: ‘’Što ti znaš, savladala si, a netko bi tako volio to znati i imati?’’.
Počela sam se izlagati.
U nepoznatom, novom gradu gdje sam bila nova i nikog nisam znala niti je itko mene znao, bila sam primorana tražiti, kucati, otkrivati što je to što mene zanima i u kojim krugovima, mjestima, među kojim ljudima želim biti. Tražila sam udruge za volontiranje, počela pisati mailove koji su prvo bili sve samo ne savršeni, dok danas službeni mailovi ili bilo kakvi pozivi su gotovi u 10 minuta. Na prve intervjue ili razgovore u udrugama došla bih skučena, nesigurna, ali sa srcem punim entuzijazma i želje za pomoći. Danas dolazim otvorena za nova iskustva, ideje i prilike, danas sama predlažem što i kako bi moglo.
Na drugoj godini fakulteta bila sam izabrana da vodim tim u udruzi. Nisam znala ništa o vođenju tima, koordiniranju niti što znači biti osoba koja ima nekoliko ljudi kojima ‘’treba’’ dati zadatke, angažirati ih i motivirati. Nisam znala, ali sam prihvatila tu ulogu i izazvala samu sebe da vidim kako mi ide. Ono što sam znala jest da ako mogu sebe organizirati, možda mogu i drugima pokazati isto, možda mogu tu strukturu prenijeti i drugima. I ta prilika, prihvaćanje te pozicije - promijenilo je sve dalje i otvorilo neka nova vrata gdje sam danas i u ulozi koordinatorice regionalnog susreta.
Izlagala sam se, pitala, kucala.
Od 18-godišnje Lane koja je bježala od okoline jer nije znala drugačije, do ove danas Lane, od (uskoro) 22 godine koja je odlučila stvarati i otkrivati SVOJE drugačije.
Nikad nisam bila prosjek, ali sam se ponašala kao isti. Jer je bilo lakše. Lakše je bilo biti okružen istima, nego li biti sam i tražiti ‘’neobične’’. Možda je lakše, no dugoročno? Kakav je osjećaj? Nakon nekog vremena svakako opet početi ‘’kopkati’’ da nešto nije u redu.
I sad, kada shvaćam da je to 4 godine (i više) jednog velikog puta, podsjećam se na strpljenje, ali i ponos koji s pravom mogu osjetiti.
Netko bi želio imati baš to što ja sada imam.
I dobro se podsjetiti odakle smo mi krenuli - mi smo nekad bili ta osoba. Ta osoba koja je zavidjela drugima za nešto što su sami htjeli.
Gdje god se nalazio/la na svojem putu, ti imaš nešto što bi netko drugi toliko htio trenutno imati.
Što je to? Koja je to tvoja vještina, navika, supermoć?
Nemoj zanemariti ovo pitanje. Bitno je jer baš tu se krije i dio tvojeg odgovora zašto. Tu se krije dio kako ti možeš biti ponosan/na na ono što si danas i na ono što imaš pružiti ovome svijetu.
Napiši to. Osvijesti. A onda iskoristi i djeluj. ;)
Add comment
Comments