U prošloj objavi dotaknula sam se podsjetnika na putu.
Situacija koje nas podsjete gdje idemo, kada da usporimo, u čemu više da uživamo.
I onda sam se zapitala - tražimo li i avanturu?
Tražimo li nešto što će nas ‘’aktivirati’’, dignuti, zabaviti?
Zvuči poznato?
To nam rade društvene mreže i mediji. Daju nam quick-fix i brzi dopamin.
Daju nam da se na trenutak osjetimo živim.
Ali, kako to biva, ubrzo nakon toga smo ipak mi ovdje gdje jesmo. U udobnosti života koji trenutno biramo.
Ni ja nisam imuna na društvene mreže i na lijepe, atraktivne videe, atraktivnih lokacija.
I ponekad s guštom posvetim istome svoje vrijeme.
Ali onda shvatim, u nekom trenutku, i kažem si: ‘’Ja to želim. Želim li jer mi izgleda super zabavno ili stvaro ja to želim? Kako mogu ja stvoriti takav život?’’
I tu moje konzumiranje prestaje. Mobitel, društvene mreže odlaze u drugi plan i okrećem se sebi.
Okrećem se sebi i svojim željama i kako da iste ostvarim.
I svima nam treba avantura. Svi se želimo osjećati živim.
No to nećemo dobiti tako da gledamo tuđe avanture.
Taj osjećaj koji želimo dobit ćemo proživljavanjem vlastite avanture.
A naša avantura neće se dogoditi bez nas i ako mi ne poduzmemo korake za istu.
Vrijeme da tu avanturu koja ti je u srcu pretvoriš u stvarnost.
Koji je prvi, najmanji mogući korak koji danas odlučuješ poduzeti?
Add comment
Comments